O biljci Stevia

Opšti podaci

Stevija je potpuno prirodna zamena za šećer koja se u Južnoj Americi koristi vekovima. Nedavno su Sjedinjene Američke Države i Australija dozvolile njenu primenu i u prehrambenoj industriji. Jedini ekstrakt koji se može koristiti u prehrambene svrhe je rebaudiozid A-95%+.Međutim, dozvoljeno je korišćenje i ostalih proizvoda koji sadrže steviju, ali se prema Američkoj upravi za lekove i hranu (FDA) isti tretiraju isključivo kao dodaci ishrani. U kolovozu 2009. godine Francuska je tokom privremenog perioda od 2 godine dozvolila upotrebu rebaudiozida A-97%+.


Više od 200 sprovedenih naučnih istraživanja potvrdilo je neškodljivost steviol-glikozida. Od 70-ih godina je u Japanu stevija jedan od vodećih zaslađivača hrane s udelom na tržištu od 25-40%. Ovu su biljku u različite svrhe koristila i plemena Južne Amerike.





Sastojci biljke Stevia

Najznačajniji sastojci stevije su glikozidi, koji su od 250 do 400 puta slađi od šećera, a dodatna im je prednost ta što nemaju kalorija. Potpuno se rastapaju u vodi što ekstrakciju tih sastojaka iz lišća čini jednostavnom i prirodnom. Dva najznačajnija glikozida su steviozid i rebaudiozid-A , koji su otporni na toplinu do 200 Co. Upravo su ta dva sastojka ključna u proizvodnji komercijalnih proizvoda na bazi stevije.


Zahvaljujući steviol-glikozidima lišće stevije je slatkog ukusa. Osušeno lišće stevije je od 15 do 30 puta slađe od lišća šećerne trske. Svaki od dva sastojaka koji daju biljci sladak ukus ima jedinstveni kvalitet. Steviozid je otporniji na toplinu od sastojka Reb A, ali ima lagano gorki naknadni ukus (tzv. aftertaste). Rebaudiozid A ili Reb A je slađi i nema naknadnog ukusa. U proizvodima koji sadrže steviju prisutni su i drugi glikozidi kao što su rebaudiozid C (R-C), dulkozid A, rubuzozid, steviol-biozid i rebaudiozid B (R-B).


Reb C je takođe uzrok pojave gorkog naknadnog ukusa pa iz tog razloga, da bi se smanjio taj neželjeni učinak, stevija treba sadržavati preko 90% Reb-A. Istraživanja su pokazala da određene kiseline mogu smanjiti naknadni ukus steviozida, a među njih se ubrajaju limunska, sirćetna, mlečna, jabučna i vinska kiselina.


Stevija je jedinstvena u odnosu na sve druge zaslađivače i definitivno predstavlja ukusnu zamenu za šećer. Ovaj potpuno prirodni zaslađivač pojačava nivo slatkoće hrane i pića bez dodatnih kalorija, pa je ta svojstva u našoj sredini čine jedinstvenom biljkom. Iako je već godinama dostupna na tržištima mnogih zemalja, nedavni bum ekološke proizvodnje dodatno je nadahnuo potrošače u potrazi za proizvodima na bazi stevije.


Biljka stevija

Biljka iz koje se dobijaju sastojci stevije naziva se Stevia rebaudiana Bertoni, a potiče iz Južne Amerike. Ova biljka zelenog lišća koristi se već stotinama godina kao zaslađivač i u druge svrhe, a pretežno raste na planinskom lancu Amambay i u dolini Rio Monday, koji se nalaze u severo-istočnom Paragvaju i južnom Brazilu. Iz porodice glavočika, ova je biljka poznata pod različitim nazivima kao što su: yerba dulce, erva doce, medeni list, slatki list, ka’a-he’e, zuca-ka’a i ka’a-yupe.


Stevija: slađa od šećera

Pripadnik roda Stevia, u koji spada oko 240 biljnih vrsta, biljka Stevia rebaudiana Bertoni jedina je koja se uzgaja za dobijanje proizvoda poznatog pod imenom Stevia. Zapravo se listovi biljke koriste kao zaslađivač. U lišću su prisutna dva sastojka, steviozid i rebaudiozid (Reb A), koji su više od 200 puta slađi od šećera. Postupkom ekstrakcije navedeni se sastojci izdvajaju za dobijanje različitih proizvoda pod imenom Stevia, Stevioside, steviana i ostalih.


Istorijski gledano, stevija se koristi vekovima. Špancisu u 18.veku otkrili da domorodci Paragvaja koriste ono što su oni nazivali Ka’a He’e kao zaslađivač, laki zalogaj i u medicinske svrhe. Ljudi iz susednih zemalja takođe su koristili taj prirodni zaslađivač. Pri kraju 19. veka, Moises S. Bertoni dokumentovao je njenu upotrebu u okviru studije o paragvajskim biljkama. Pošto se glas o njenoj primeni uspešno širio od 1908. godine počeo je aktivan uzgoj ove biljke u njenoj regiji porekla.


Međunarodni šarm stevije

1931. godine, dva francuska hemičara su uspešnim postupkom ekstrakcije iz lišća biljke dobila sastojke steviozid i rebaudiozid. To je uveliko doprinelo potencijalu za rast i rasprostranjenom korištenju stevije. U ranim 70-im godinama biljka se počela uzgajati u Japanu. Danas je Japan najveći potrošač stevije na svijetu, s godišnjom potrošnjom od 50 tona. Oko 40% prirodnih japanskih sladila sadrži steviju.


U današnje vreme se stevija uzgaja u komercijalne svrhe u različitim delovima sveta, uključujući Aziju, Indiju, Sjevernu i Južnu Ameriku i Evropu. Spontano raste isključivo u prirodnom habitatu u Paragvaju i Brazilu. Za uzgoj te biljke, koja nudi ogromnu dobrobit za zdravlje, potrebna je sunčeva svetlost, padaline i mnogo ručne njege. Biljka ne može preživeti na temperaturama ispod nule pa se zato mora oprezno njegovati ukoliko se želi uzgajati u hladnim područjima.


Uzgoj i berba biljke stevija

Berba biljke stevije podrazumijeva rezanje stabljika na visini od 5 centimetara od površine tla. To se može obavljati od 3 do 4 puta godišnje, što je čini vrlo profitabilnom kulturom. Nakon berbe, lišće se najprije čisti, a potom suši na suncu ili sušilima s toplim vazduhom. Potom počinje prerada za dobijanje sastojaka koji se koriste za dobijanje različitih proizvoda na bazi stevie. Sveži listovi stevie mogu se takođe kuvati i koristiti kao čaj ili prirodni zaslađivač u tečnom obliku.


Sama biljka pogodna je za uzgoj gotovo u svakoj zemlji širom svijeta. Međutim, upotreba ekstrakta dobijenog iz stevie je znatno ograničenija. Mnoge zemlje dozvoljavaju njeno korišćenje u različite svrhe. Neke zemlje koriste steviu u raznim prehrambenim proizvodima, druge odobravaju njezinu upotrebu isključivo kao dodatak ishrani. Bez obzira na politiku različitih vlada, stevija se sve češće uzgaja, a popularnost njenih proizvoda neprestano raste.



Nekoliko bitnih činjenica o primeni stevije:
• 100% prirodna
• Bez kalorija
• Bez ugljenih hidrata
• Nema glikemijski indeks
• Ukus potpuno čistog šećera
• Pogodna za dijabetičare


Dodatne činjenice o stepenu slatkosti i sastavu stevije:
• Koristi se već stotinama godina.
• Kada je rafinirana, od 200 do 480 puta je slađa od šećera dobijenog iz šećerne trske. Naknadni ukus (tzv. aftertaste) se pojavljuje samo ukoliko je koncentracija stevije previsoka.
• Dobijena od lišća biljke stevija.
• Lako se topi u vodi.
• Vrlo je postojana na toplinu, tačka paljenja se kreće od 196 do 198 Celzijusa.
• Nije toksična. To je provereno od strane Japanskog instituta za istraživanje neškodljivosti hemijskih sastojaka u istraživanju pod nazivom “Skihashi K et al”.
• Utvrđeno je da ekstrakt stevije i steviola nemaju škodljiv učinak na DNA.
• Ne fermentira, što je čini idealnom za različite vrste namirnica koje se teško sterilizuju pomoću topline. S obzirom da stevija ne potamni u dodiru s toplinom odnosno da ne dolazi do stvaranja tzv. Maillardove reakcije, moguće je sačuvati prirodnu belu boju namirnica u kojima se koristi.
• Stabilna je pri različitim pH vrijednostima, između pH 3-9.
• Stevija je zdrava zamena za šećer, a posebno za sve ostale veštačke zaslađivače.


Iako se stevija najčešće korisni za kućnu upotrebu, idealna je za komercijalne svrhe:
• Njena antioksidantna svojstva čine je idealnom za korišćenje u kozmetici, u hrani za životinje i u sredstvima za oplemenjivanje tla.
• Doprinos pri uzgoju stevie vrlo je veliki. Jedan hektar biljke daje od 1500 do 2000 kilograma suvog lišća stevie, što konačno iznosi od 100 do 200 kilograma steviozida.
• 60% uštede u proizvodnji, prevozu i skladištenju. Njena postojanost na toplinu, svetlost, kiselu i baznu okolinu, kao i činjenica da ne fermentira, čine je veoma isplativom kulturom. Zahvaljujući tim svojstvima, korišćenjem stevie u hrani i piću podspešuje se duži rok trajanja namernica koje postaju bakteriostatske i u poređenju sa drugim proizvodima zadržavaju kvalitet tokom znatno dužeg perioda.
• Stevija ima široki spektar primene. Ne koristi se isključivo kao dodatak hrani i piću, već se može koristiti u kozmetici, za zubne paste, za obogaćivanje ukusa cigareta, kao medicinsko sredstvo, u zaslađivačima i u mnogim drugim proizvodima.


Free Web Hosting